Na proslavu dana nacionalnih manjina svoju tradicionalnu nošnju predstavili su i Makedonci.Za Makedonce narodna nošnja je dio makedonske materijalne kulture i predstavlja značajnu
granu narodnog umjetničkog stvaralaštva.
Prilikom izrade narodnih nošnji glavno su mjesto imale žene s obzirom da su i same imale
vještine i ulogu u cjelokupnoj metodologiji izrade: počevši od predenja sirovina, bojanja
pređe, izrade tkanina, konstrukcije kroja, šivanja pa sve do kićenja i ukrašavanja.
Osim narodnog kreativno-stvaralačkog duha u oblikovanju narodnih nošnju velikog značenja
su imali i prirodno-geografski uvjeti podneblja. Visoki planinski masivi, brdske padine i
pitome kotline koje su odlika makedonskog reljefa zahtijevale su toplu i slojevitu odjeću.
Stoga su se makedonske narodne nošnje uglavnom izrađivale od vunene pređe i puna platna
od lana, konoplje i pamuka, dok su u konstruktivnoj arhitektonici više slojevita. Uglavnom u
crvenoj, crnoj boji koje simboliziraju zemlju, plodnost, a kasnije je korištena i zlatni konac –
srma, kao znak blagostanja.
Bez obzira namjeni, jeli je narodna nošnja radna ili svečana, jeli je ženska ili muška, za starije
ili mlađe osobe makedonska narodna nošnja sastoji se od više elemenata: košulja, pojasa,
prsluka, skutina, čarapa, opanaka, kapa, marama i brojnih ukrasa.
Osim evidentne praktične funkcije u makedonskim nošnjama u velikoj mjeri je zastupljena i
estetika. Zastupljeni si brojne likovno estetske forme, vezovi, rese i niz izvezenih ornamenata
s geometrijskim i stiliziranim vegetabilnim motivima, što makedonske narodne nošnje
ubrajaju među najljepšim na svijetu.
Među najjednostavnije forme kićenja predstavljalo je ukrašavanje prirodnim biljem iz
neposredne okoline. Tako to je bio bosiljak, cvijet ili mali pušlek cvijeća uglavnom iza uha
djevojke, u kosi ili u pojasu.
Kasnije se koriste perle, metalne ukrase, dok prodor robno- novčane razmjene uvodi nizove
metalnih moneta na glavi ili prsa žena.
Prezentirane makedonske nošnje i ženska i muška imaju najprije bijele platnene košulje, zatim
„elek“ odnosno prsluk izrađen od prirodne vune takozvana „aladža“, pri čemu je muški prsluk
u kraćem kroju od ženskog prsluka.
Ženska nošnja ima dugu suknju, oko struka se stavlja pojas ili „dzunica“ i tkana vunena
skutina, pregača, ili futa, ukrašena motivima koji su protkani gustim vunenim vezom .
Nose se crvene čarape i opanci.